Osobna njega

U 17. stoljeću većina ljudi iz višeg sloja rijetko se kupala, ako uopće ikad. S vremena na vrijeme prali su lica i ruke, a držali su se “čisti” kada su mijenjali bijelu posteljinu ispod odjeće.

Ideja o čistoći bila je usmjerena na njihovu odjeću, posebno odjeću koja se nosila uz kožu. Općenito je stajalište da bijela lanena odjeća koja se nosila ispod gornje odjeće upija nečistoće tijela dok čisti kožu.

Koncept čistoće postupno se mijenjao, počevši od gornjeg sloja i proširivši se na srednji sloj u nastajanju. Krajem 18. stoljeća kupanje među bogatašima poprimilo je novi oblik osobne njege. U krugovima više klase muškarci i žene počeli su vidjeti novu vrijednost u čistoći i kupanju.

U 19. stoljeću osobna njega postala je nešto za što su ljudi mislili da ih odvaja od nižih klasa. Sredinom stoljeća redovito kupanje postalo je uobičajeno. Napredak u industriji, vodovodu, arhitekturi i znanosti pomogao je proširiti praksu kupanja i pranja ruku.